Ribanje i ribarsko prigovaranje je najpoznatije djelo Petra Hektorovića, tiskano je prvi put u Veneciji 1568 godine. “Ribanje i ribarsko prigovaranje” je epski spjev kojeg je Petar Hektorović posvetio svom prijatelju, hrvatskom vlastelinu Hijeronimu Bartučeviću. Ovo djelo spada u putopis tj. to je trodnevni izlet morem.U “Ribanje i ribarsko prigovaranje” zapisane su i lirske pjesme i balade ”I kloče djevojka”, “Majka mu je lipo ime dala”, te čitav niz narodnih mudrosti, pitalica, poslovica...
 

BILJEŠKA O PISCU

Petar Hektorovć (1487 - 1572), rođen je u Starom Gradu. Otac mu se zvao Marin te je bio na čelu plemstva, kad su odbijali zahtjeve puka.  Školovao se u splitu, gdje je stekao prvo humanističko obrazovanje, znanje latinskog jezika i filozofije. Kada su Turci udarili na Hvar, najviše je stradao Stari Grad, a Petar se jedva spasio preplovivši u Italiju na ribarskom čamcu. Da sačuva sebe i građane, kada bi se napad ponovio, sagradio je Tvrdalj, utvrdu blizu svoje palače pomoću kojega su se spasili on i svi oni koji su se u nju sakrili. Hektorović je doživio dugu starost i umro u Starom gradu 1572. godine.
 
 

SADRŽAJ DJELA

PRVI DAN

Hektorović piše prijatelju Bartučeviću da je odlučio provesti tri dana na moru radi odmora. Krenuo je sa dva ribara, Paskom i Nikolom, a sa sobom su uzeli i sav ribarski pribor. Na početku nisu puno lovili, a pred kraj su ulovili mnogo riba i jednog velikog zubaca. Tada su se uputili prema obali da bi skuhali ručak. Pošto im je u leđa puhao vjetar, nisu morali veslati te su na putu pričali narodne pitalice. Na obali su skuhali ručak te su pogostili i druge kmetove. Dva su ribara ispjevali Hektoroviću jednu narodnu počasnicu. Na kraju su kmetovi upitali Hektorovića kako nastaju rijeke te im je on to objasnio.
 

DRUGI DAN

Dok su drugo jutro brodarili Pasko je zapjevao narodnu pjesmu “Kraljević Marko i brat mu Andrijaš“, a za njim  Nikola pjesmu “Kada mi se Radoslave ...”, koje je Hektorović zapisao. Nakon dalnjeg ribarenja  i veslanja, nakon ručka zapjevali su kmetovi u dva glasa “I kliče divojka”. Predvečer su otišli do Nečujma gdje je neko vrijeme živio Marulić. Hektorović je hvalio starog pjesnika i grad Split. Navečer su se još zabavljali narodnim pitalicama.
 

TREĆI DAN

Poslije šetnje Nečujmom i spominjanjem slavnih ljudi, nastavili su ribolov. Hektorović je spomenuo mnogo vrsta riba. Na moru su susreli nekog Hektorovićevog znanca s društvom. U razgovoru su spomenuli Hektorovićevu kulu Tvrdalj. Nakon što su se rastali, ribari nastave veslati te pričaju stare priče koje Hektorović zapisuje. Predvečer su ušli u jednu uvalu u kojoj su nakon večere nastavili pjevati i pričati priče. Hektorović je sjedeći uz obalu razmišljao kako postoji mnogo siromašnih ljudi, ali koji u sebi imaju veliko bogatstvo uma. Nakon toga zahvali kmetovima te krene kući te zaželi da još doživi takve dane.

ANALIZA DJELA

Ovo djelo spada u putopis tj. to je trodnevni izlet morem. Put je vrlo vjerno prikazan realističkim postupkom.

Pjesnik nalazi odmor u dodiru s prirodom te u epu iskazuje doživljaj ljepote. U djelu je prisutna “humanistička nota “ tj. odnos pjesnika patricija i ribara (pjesnik ne pravi razliku u staležima več uči od ribara, te se divi njihovom znanju). Razgovor među njima je iskren, te cijeni poštenje i bistroću ribara (naziva ih braćom).

U djelu su zapisane i dvije bugašćice:
 1. “O kraljeviću Marku i bratu mu Andrijašu” što je ujedno i prva  zapisana narodna pjesma.

 2. “O Radovanu Siverincu”