Maslina

Maslina, barem divljih, bilo je na otoku i prije dolaska Grka, ali pojava grčke civilizacije u IV.st. prije Krista, neodvojive od kulture maslinova ulja, sigurno je značila početak kultiviranih nasada tog dugovječnog stabla skromnih potreba za tlom i njegom.
Plod masline osim za jelo, koristio se i za dobivanje ulja, a ulje za pravljenje sapuna, u proizvodnji mirisa, u medicinske svrhe i kao gorivo za rasvjetu (svjetilke uljanice). Tako je bilo oduvjek i ostalo je i do danas, osim za rasvjetu.
Način prerade maslina tisućljećima je isti: zreli plodovi se najprije melju, a onda se iz tjesta od zdrobljenih maslina, pod pritiskom i uz pomoć vode kojom se tjesto poljeva, cijedi ulje.
Najstarija preša za preradu maslina pronađena je u ruševnim prostorijama gospodarske zgrade iz III st. u
blizini sela Dol, a na brijegu Maslinoviku usred starogradskog polja sačuvan još iz antičkih vremena, uklesan u živac-kamen.
Jednostavniji mlinovi iz kasnijih vremena mogu se vidjeti u svim otočkim selima: to su kamena korita u kojima se masline melju uz pomoć teškog kamenog kola. U antici se maslinovo ulje čuvalo u velikim okruglim keramičkim posudama - pitosima čijih ostataka ima svugdje po starogradskom polju. Kasnije su se upotrebljavale posebne posude izdubljene u kamenim blokovima - kamenice, koje se još i danas mogu naći u otočkim konobama.
Nekada su stabla maslina bila visoka da koze i ovce nebi pobrstile njihovu krošnju. Danas su krošnje bliže tlu kako bi se lakše obrale.
Najčešća i najstarija sorta maslina na otoku je oblica, krupnog i oblog ploda, drobnica, sitnog ploda i levantinka, koja u imenu čuva trag podrijetla s Levanta odnosno iz Grčke i Bliskog istoka. Posljednjih godina mnogi se maslinici obnavljaju i sade se novi, na otoku Hvaru danas postoji oko 140.000 stabala maslina, a uz četiri stare otvorene su i tri moderne uljare.