Zauvjek ga određuje oblik: otok izdužen i zašiljena kraja kojim se na 6 km približio dalmatinskoj obali i gotovo uplovio u široku deltu rijeke Neretve.
Otok Hvar je mogao posjetiti na šilo, kako i danas glasi jedno od njegovih talijanskih imena- Lesina, ili na kremeni bodež, kako ga je iz astralnih visina vidio jedan pjesnik.
Na vrhu oštrice ovog kamenog noža je Sućuraj (Sveti Juraj), a na kraju drške rt Pelegrin. Imena su dobili po srednjovjekovnim crkvicama kojima je počinjao i završavao ovaj otok.
Sveti vitez Juraj, koji kopljem probada zmaja, baš je na ovoj kamenoj oštrici dobio svoje svetište, a zaštitnik hodočasnika sveti Pelegrin na onoj drugoj strani,
okrenutoj pučini Jadrana, na tom prvom komadiću otoka koji bi ugledale hodočasničke galije na svom dugom putu iz Venecije k Svetoj zemlji.
Između tih krajnih točaka je otok zelen od borova i maslina, siv od isprana kamenjara, crven od zemlje a bijel od ljudskih ruku koje su tisučljećima kamen slagale u gomile i građevine, unoseći red u anarhičnu ljepotu djela Božjih ruku.
Grad Hvar s lukom i Pakleni ili Paklinski otoci, s otokom Visom u daljini. Grad otvoren prema jugu i moru, pun sunca, svjetlosti, živahan monden i erotičan po položaju. Ime mu dolazi od riječi PHAROS - grčkog naziva za otok Hvar i grad koji se nalazio na mjestu današenjeg Staroga Grada, a od kojeg je, u 13.st, grad Hvar preuzeo ime otočkog središta.
Na sjevernoj strani Hvara, u bujnom zelenilu borovih šuma, okružena ljepim pješčanim uvalicama, leži
Jelsa jedno od mlađih mjesta na otoku Hvaru. Ime joj dolazi od slavenske riječi
jolha,
jelha za bjelogorično drvo. Svi povijesni izvori uvjek ističu obilje dobre vode u Jelsi, a raskošno zelenilo njezina velikog parka, neobično za sušne dalmatinske otoke, to danas i potvrđuje.
Vrboska je nastala u XV.st. kao luka obližnjeg sela Vrbanja. Oko uskog morskog kanala (koji na kraju prelazi u potok, premošćenog trima malim, mostovima, nanizale su se kamene kuće.
Tu je i umjetni otočić, ribarski muzej i crkva tvrđava koja nad svim bdije. Vrboska je mjera ljupkosti na otoku.
Iza zelene doline sela Svirača prema vrhu brijega na kojem je selo
Vrsnik prstenasto se dižu terase poduprte suhozidima koji čuvaju dragocjenu zemlju od bujica. Najprije vinogradi pa maslinici, kuće na vrhu kroz drvored starih čempresa, crkva sv.Antuna iz XVII st. s grobljem. Selo Vrsnik je ime dobilo po vrijesu, mirisnom mediteranskom grmu što je prekrivao brežuljak na kojem je podignuto. S južne strane uzdiže se brdo Gvozd (534 m). Pitoma dolina, blagi brežuljak i iznad svega surovi kamenjar.
U dramatičnom pejzažu oštrih litica i vododerina, sjenovito od šuma, podno klisure Samotorac, na ulazu u klanac Vratnik, smjestilo se selo
Pitve. Vrlo je staro, iz ranog srednjeg vijeka i doba dolaska Slavena na otok, a prema nekim autorima i starije.Sastoji se od dva dijela: starijih Gornjih Pitava i mlađih Donjih Pitava. Između Gornjih i Donjih Pitava, za zajedničke potrebe izgrađene su zgrade, crkva sv.Jakova, škola i groblje.
Najbolje sačuvano tradicijsko selo na otoku,
Humac bio je nekada sezonsko boravište mještana Vrsnika. Pučko graditeljstvo, jednostavan, rudimentarni urbanizam ovdje se pokazuje kao prirodna potreba otočana za oblikovanjem funkcionalnog svijeta po mjeri ljepote.
Nastanak
Svete Nedjelje na južnoj strani Hvara usko je povezan s veličanstvenom špiljom, koja se nalazi stotonjak metara nad selom, pod najvišim otočkim vrhom sv.Nikole. U njoj je boravio već neolitički čovjek, čiji su tragovi arheološki potvrđeni. U XVI.st. špilju su nastanili pustinjaci reda augustinaca, a s vremenom se pod špiljom formiralo naselje čiji su stanovnici radili na samostanskoj zemlji. Samostan je ukinut 1787. godine. Na samostanskom groblju još su se dugo, nakon odlaska augustinaca, ukapali stanovnici Sv. Nedjelje.
U prisoju, na južnoj strani otočkog hrpta, na pola puta između Staroga Grada i Hvara, smjestilo se selo
Velo Grablje. Nastalo je kao pastirsko naselje, a u XIX. stoljeću, kada su njegovi vrijedni težaci presložili gotovo čitav hrbat otoka i stvorili male terase plodne zemlje s vinogradima i lavandinim poljima.