U praskozorje ovog 24. stoljeća živog grada, u vrijeme 99. Olimpijade, kada je "u Ateni /bio/ Arhont Diotref, u Rimu konzuli Lucije Valerije i Aulo Manlije" 385/4. god. prije Krista, doplovili su Grci s otoka Paros i podigli, na razvalinama ilirskog naselja, "kiklopskim" zidinama utvrđeni grad - Faros...

Moćnim Farosom vladao je u 3. st. pr. Kr. vojskovođa Demetrije, lukavi silnik i miljenik ilirske kraljice Teute. Njegova neobuzdana žudnja za vlašću, odredila je sudbinu cvatućeg grada. Demetrije je drsko izazvao Rim, a na to je konzul Emilio Paulo 219. g. pr. Kr. razorio Faros...

Grad je uskrsnuo kao rimska Pharia. Mozaici iz prvih vijekova poslije Krista, neki iskopani, a drugi još uvijek oku skriveni pod kamenim pločnicima ulica , prizivaju vrijeme kad Starogradsko polje - Ager farski, još od grčkih doseljenika zelen od vinove loze, naseljavaju rimski veterani, i u Polju podižu svoje ville. I tada već starim, kamenim putovima, koji pravilno ispresjecaju Polje, prolazili su Farani u vječitim rujanski svetkovinama berbe. Vino je ovdje, oduvijek, dragocjena radost i nagrada...

Mnoge su postaje na putu kroz vrijeme koje zaziva Stari Grad. To su već i sama imena grada: Faros, Pharia, slavenska Huarra, kada su Hrvati, Neretljani, birali ovdje svoje knezove i prve biskupe, pa kasnosrednjovijekovni Civitas Vetus, zaboravljen od mletačke uprave, kad Stari Grad svoje ime podari Novome Gradu - Hvaru, pa procvala Cittavecchia, gradić poduzetnih trgovaca i brodara...

Ipak prava svečanost u milenijskom trajanju grada otkriva se ulaskom u mitski Tvrdalj, u kojeg doživotno bje zaljubljen i kojem se darova njegov graditelj, pjesnik i vlastelin Petar Hektorović. U njemu je sve što treba mudracu XVI vijeka: prilika za osamu i radost druženja u sjenovitom perivoju, pred ribnjakom i golubinjakom, zaštićen debelim zidovima utvrde. U Tvrdalju, u hladovini svodova oko ribnjaka, u kući pjesnika koji mišljaše na vječnost, i danas možeš osluhnuti radost ovozemaljske prolaznosti...