Starogradsko polje

Veliko polje u sredini otok mijenjalo je ime kako su se mijenjali i njegovi gospodari: grčki Khora Pharu, izg.Hora Faru), rimski Ager Pharensis, srednjovjekovni Campus Sancti Stephani (Polje sv. Stjepana), danas Starogradsko polje. Ali uvijek je bio trbuh otoka: omogućavalo je život otoka tijekom tisućljeća.

Polje je zapravo kulturni krajolik oblikovan tisućljećima. Osnovnu arhitekturu zadali su mu prije 24 stoljeća grčki kolonisti: podijeljeno je na pravokutne parcele 1x 5 stadija (oko 180x900m) omeđene suhozidima, a Poljem su prošli glavni putovi koji ga pravilno presijecaju uzduž i poprijeko.
Danas je poznata točka u Polju na raskrižju putova iz koje je grčki mjernik započeo ovaj graditeljski pothvat. Nalazi se u blizini jedne bare u polju-Dračevice.

Poznat nam je vlasnik jedne velike parcele iz grčkog doba: Matij (sin) Pitejev (gr.Mathios Pytheos), čije je ime uklesano na međaškom kamenu koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu.

Na području Kupinovik, ispod Dola zemlju je imao najprije Grk Kmon (sin) Filoksenidov (gr. Komon Filoxenides), a kasnije je na njoj veliku gospodarsku kuću sagradio gradski vijećnik Pharije, Rimljanin gaj Kornificije Kar (lat. Gaius Cornificius carus).

U polju je pronađeno još na desetke villa rustica. Za dugog rimskog mira Polje je bilo uređeni sustav veleposjeda s brojnim bogatim gospodarsko-ladanjskim imanjima.
I u srednjem vijeku održava se kao obrađena zemlja. Hvarski statut 1331. godine navodi stare putove (via antiqa) kroz polje sv.Stjepana.

To su antičke ceste koje su se održale zbog neprekinute obrade zemlje. Od srednjeg vijeka traje usitnjavanje posjeda i sve današnje međe unutar velikih antičkih parcela otisci su proteklih stoljeća.

Statut je zapisao imena vlasnika vinograda unutar Polja. Njihova slavenska imena-Boljša, Desislav, Gojmir, Grdoš, Grubša, Hranko, Hvališa, Premil, Prvoš, Vltoš, Vukodrug... svjedoče o potpunoj slavenizaciji romanske Pharije, o hrvatskom otoku Hvaru u srednjem vijeku.

Na južnom rubu, gdje se polje uzdiže prema hrptu otoka, najstarija su hrvatska sela: Dol sv.Marije i Dol sv.Barbare u plodnim dolinama koje spaja zajednička župna crkva sv. Mihovila arhanđela na brijegu, te Vrbanj, zavičaj pučkog vođe Matije Ivanića.

Na istočnom je rubu Polja ljupka Vrboska, nastala u XV. st. kao luka Vrbanja. Na sjevernim su obroncima Polja bezimene skupine kuća, zaseoci u kojima su tijekom intenzivne obrade zemlje i radi stočarenja povremeno boravili stanovnici Vrbanja.

Starogradsko polje oduvijek je zasađeno vinovom lozom, a u antici i srednjem vijeku sijalo se i žito. Na rubovima parcela i u škrtijim predjelima rasla je smokva. Bajami su bili bliže naseljima, gotovo u vrtovima. Maslinici su se kao i danas, penjali uz niske obronke Polja.

Među maslinama rasli su rogači. Još više, donedavno su bili terasasti nasadi lavande, sađene nakon propasti vinove loze početkom XX. st. Danas ih osvaja alepski bor, koji se polako spušta do rubova naselja.

Više o Starogradskom polju možete pročitati ovdje.